U starim rukopisnim bilježnicama recepti nisu pisani tako opširno kako ih mi danas pišemo, jer su služili samo onima čija je bila bilježnica i tko je po njima kuhao, pekao, a oni su se u svojim receptima maestralno snalazili. A ako su nekome željeli dati koji recept, to se uz kavicu sve raspravilo, koja vanglica, koja tepsija… Tada nije bilo današnjih net – kritičara, koji bi u sekundi uskočili i pitali zašto ne piše koje brašno, koliko se treba ovo, koliko ono, gdje je kupljen tanjurić za serviranje ili ona slika u pozadini. Tog pritiska nije bilo. Ne znam kojoj opciji sam sklonija. Nema straha. Volim ja ovaj digitalni svijet, ali isto tako srce treperi dok listam stare mamine rukopisne bilježnice s receptima ❤.